Državljani trećih zemalja su stranci koji nisu državljani država članica Europskog gospodarskog prostora (Europske unije, Kneževine Lihtenštajn, Kraljevine Norveške, Republike Island) ili Švicarske Konfederacije, a imaju državljanstvo treće zemlje ili je osoba bez državljanstva.
Državljani trećih zemalja mogu boraviti u Republici Hrvatskoj na kratkotrajnom boravku, privremenom boravku, dugotrajnom boravištu ili stalnom boravku.
Državljani trećih zemalja mogu boraviti u Republici Hrvatskoj na kratkotrajnom boravku do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana (90 dana boravka se može iskoristiti jednokratno ili višekratno).
Državljanin treće zemlje za vrijeme kratkotrajnog boravka mora imati prijavljen smještaj, koji je dužna prijaviti pravna ili fizička osoba koja je državljaninu treće zemlje pružila smještaj u Republici Hrvatskoj.
Privremeni boravak se, sukladno Zakonu o strancima, može odobriti državljaninu treće zemlje u svrhu:
• spajanja obitelji,
• srednjoškolskog obrazovanja,
• studiranja,
• istraživanja,
• humanitarnog razloga,
• životnog partnerstva,
• rada,
• rada upućenog radnika,
• boravka osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a,
• u druge svrhe,
• boravka digitalnih nomada.
Odobrenje za privremeni boravak izdaje se u pravilu na rok važenja do godine dana. Privremeni boravak u svrhu rada odobrava se kao dozvola za boravak i rad.
Državljanin treće zemlje kojemu za ulazak u Republiku Hrvatsku nije potrebna viza, zahtjev za odobrenje privremenog boravka može podnijeti u diplomatskoj misiji/konzularnom uredu Republike Hrvatske ili u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu namjeravanog boravka državljanina treće zemlje.
Državljanin treće zemlje kojem je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna viza, zahtjev za odobrenje privremenog boravka podnosi u diplomatskoj misiji/konzularnom uredu Republike Hrvatske. Iznimno, zahtjev može podnijeti i u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji ako:
• je član uže obitelji hrvatskog državljanina,
• je životni ili neformalni životni partner hrvatskog državljanina,
• dolazi radi studiranja na visokom učilištu, na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini,
• je istraživač koji dolazi na temelju ugovora o gostovanju,
• je član uže obitelji istraživača ili državljana treće zemlje koji dolazi radi studiranja,
• podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka zbog humanitarnih razloga,
• je član obitelji nositelja »EU plave karte«.
Državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak u Republici Hrvatskoj ako ispuni uvjete za izdavanje odobrenja privremenog boravka, odnosno ako:
– dokaže svrhu privremenog boravka
– ima valjanu stranu putnu ispravu
– ima sredstva za uzdržavanje
– ima zdravstveno osiguranje
– dokaže da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku (potrebno kod podnošenja zahtjeva za izdavanje prvog privremenog boravka),
– nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska
– ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
O zahtjevu za odobrenje privremenog boravka odlučuje Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta odnosno namjeravanog boravka državljanina treće zemlje.
Rok važenja strane putne isprave mora biti tri mjeseca duži od razdoblja valjanosti privremenog boravka.
Dugotrajno boravište može se odobriti državljaninu treće zemlje koji do dana podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu.
Smatra se da je državljanin treće zemlje neprekidno boravio u Republici Hrvatskoj i ako je u razdoblju od pet godina izbivao iz Republike Hrvatske višekratno do deset mjeseci ukupno ili jednokratno do šest mjeseci.
Zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravišta državljanin treće zemlje podnosi u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta, a odluku o zahtjevu donosi Ministarstvo unutarnjih poslova.
Državljaninu treće zemlje koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu odobrit će se dugotrajno boravište, ako dokaže da:
1. ima valjanu stranu putnu ispravu,
2. ima sredstva za uzdržavanje,
3. ima zdravstveno osiguranje,
4. zna hrvatski jezik i latinično pismo, te
5. ne predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost.
Stalni boravak može se odobriti državljaninu treće zemlje koji je:
1. član obitelji ili životni partner hrvatskog državljanina koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva,
2. pripadnik hrvatskog naroda sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva koji svoj status dokazuje potvrdom tijela državne uprave nadležnog za odnose s Hrvatima izvan Republike Hrvatske i za kojeg je utvrđeno da se vratio s namjerom da trajno živi u Republici Hrvatskoj, a do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno tri godine odobren privremeni boravak,
3. do dana podnošenja zahtjeva imao neprekidno tri godine odobren privremeni boravak, a u statusu izbjeglice je bio najmanje deset godina, što se dokazuje potvrdom tijela državne uprave nadležnog za stambeno zbrinjavanje,
4. maloljetno dijete koje do dana podnošenja zahtjeva za stalni boravak ima neprekidno tri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, a jedan od roditelja ima odobren stalni boravak ili dugotrajno boravište,
5. imao prebivalište u Republici Hrvatskoj na dan 8. listopada 1991. te je korisnik programa povratka ili obnove ili stambenog zbrinjavanja, što se dokazuje potvrdom tijela državne uprave nadležnog za stambeno zbrinjavanje i za kojeg je utvrđeno da se vratio s namjerom da trajno živi u Republici Hrvatskoj, uz obvezu da priloži dokaz o nekažnjavanju iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku,
6. maloljetno dijete koje živi u Republici Hrvatskoj:
– čiji jedan od roditelja, u trenutku rođenja djeteta, ima odobren stalni boravak ili dugotrajno boravište uz suglasnost drugog roditelja,
– čiji jedan roditelj, u trenutku rođenja djeteta, ima odobren stalni boravak ili dugotrajno boravište u Republici Hrvatskoj, a drugi je roditelj nepoznat, umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi ili potpuno odnosno djelomično lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb,
7. rođen u Republici Hrvatskoj i od rođenja živi na području Republike Hrvatske, ali zbog opravdanih razloga na koje nije mogao utjecati nije imao reguliran boravak.
Državljanin treće zemlje podnosi zahtjev za odobrenje stalnog boravka u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta, a o zahtjevu odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova.
Stalni boravak odobrit će se državljaninu treće zemlje ako ima valjanu stranu putnu ispravu i ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
Državljanin treće zemlje na dugotrajnom boravištu odnosno na stalnom boravku ima pravo na:
– rad i samozapošljavanje,
– stručno usavršavanje,
– obrazovanje i studentske stipendije, osim državne stipendije,
– socijalnu skrb, doplatak za djecu,
– porezne olakšice,
– pristup tržištu roba i usluga,
– slobodu udruživanja i povezivanja te članstva u organizacijama koje zastupaju radnike ili poslodavce ili organizacijama čiji članovi obavljaju posebno zanimanje, uključujući i naknade koje im takve organizacije daju.
Zakonom o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji propisuju se uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada državljana država članica EGP i članova njihovih obitelji.
Navedene odredbe odnose se i na državljane Švicarske Konfederacije.
Državljanin države članice EGP-a ima pravo boraviti u Republici Hrvatskoj do tri mjeseca od dana ulaska u Republiku Hrvatsku, ako posjeduje valjanu putnu ispravu ili osobnu iskaznicu, dok nije neprimjeren teret sustavu socijalne skrbi.
Državljanin države članice EGP-a nije dužan prijaviti kratkotrajni boravak policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji.
Član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a, a koji je u pratnji ili se pridružuje državljaninu države članice EGP-a ima pravo boraviti na području Republike Hrvatske do tri mjeseca od dana ulaska u Republiku Hrvatsku, ako ima valjanu putnu ispravu, dok nije neprimjeren teret sustavu socijalne skrbi te nije dužan prijaviti kratkotrajni boravak policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji.
Državljanin države članice EGP-a koji namjerava boraviti dulje od tri mjeseca u Republici Hrvatskoj dužan je, najkasnije u roku od osam dana od isteka tri mjeseca boravka, prijaviti privremeni boravak nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravka.
Državljanin države članice EGP-a može prijaviti privremeni boravak u svrhu:
1. rada,
2. studiranja ili strukovne izobrazbe,
3. druge svrhe,
4. spajanja obitelji,
5. životnog partnerstva.
Član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a dužan je, najkasnije u roku od osam dana od isteka tri mjeseca boravka (kratkotrajnog boravka), policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravka podnijeti zahtjev za izdavanje boravišne iskaznice kojom dokazuje pravo privremenog boravka.
Državljanin države članice EGP-a ima pravo na stalni boravak nakon pet godina neprekidnog zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj. Zakonom su propisane određene iznimke, odnosno kategorije osoba koje mogu ostvariti pravo na stalni boravak i ako u Republici Hrvatskoj zakonito borave kraće vrijeme.
Zahtjev za izdavanje boravišne iskaznice kojom se potvrđuje stalni boravak državljanin države članice EGP-a podnosi u nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji.
Član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a, a neprekidno zakonito boravi najmanje pet godina s državljaninom države članice EGP-a u Republici Hrvatskoj ima pravo na stalni boravak. Zakonom su propisane određene iznimke, odnosno kategorije osoba, članova obitelji koji nisu državljani država članica EGP-a, a koje mogu ostvariti pravo na stalni boravak i ako u Republici Hrvatskoj zakonito borave kraće vrijeme.
