Republika Hrvatska od 1. srpnja 2013. godine, kao država članica Europske unije, primjenjuje zajedničku viznu politiku Unije u dijelu koji se odnosi na zajednički vizni režim, što podrazumijeva izravnu primjenu sljedećih pravnih instrumenata:
– Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. godine o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (Sl. list EU, L br. 81 od 21.ožujka 2001.)
– članak 3. i Dodatak IV Zakoniku o vizama (Uredba – EZ – br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o Zakoniku Zajednice o vizama (Zakonik o vizama); Sl. list EU, L br. 243 od 15.rujna 2009.).
Slijedno Odluci Vlade Republike Hrvatske, od 22. srpnja 2014., utvrđeno je kako svi stranci koji su nositelji valjanih schengenskih isprava, kao i oni koji su nositelji viza i dozvola boravka Bugarske, Cipra i Rumunjske, ne trebaju dodatnu (hrvatsku) vizu za Hrvatsku.
Stranci koji su nositelji:
• jedinstvene vize (C) koja vrijedi za područje svih država Schengenskoga prostora, valjane za dva ili više ulazaka;
• vize s ograničenom područnom valjanošću (LTV), izdane nositelju putne isprave što je ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države Schengenskoga prostora, a koja vrijedi za područje država koje priznaju tu putnu ispravu, valjane za dva ili više ulazaka;
• dugotrajne vize (D) za boravak dulji od 90 dana, koju je izdala jedna od država članica Schengenskoga prostora;
• dozvole boravka koju je izdala jedna od država članica Schengenskoga prostora,
• vize, valjane za dva ili više ulazaka, i dozvole boravka Bugarske, Cipra i Rumunjske
ne trebaju vizu za tranzit, ili za namjeravani boravak na području Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana.
Isto tako, državljanima Republike Kosova, koji su nositelji valjanih schengenskih viza s ograničenom područnom valjanošću (LTV vize), a koje vrijede za sve države članice Schengenskoga prostora osim za Španjolsku, nije potrebna dodatna (hrvatska) viza za tranzit ili za ulazak u Hrvatsku i kratkotrajni boravak (do 90 dana).
Viza za kratkotrajni boravak je odobrenje za:
• tranzit kroz područje Republike Hrvatske ili boravak na području Republike Hrvatske u najduljem trajanju od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana,
• tranzit kroz međunarodni tranzitni prostor zračne luke.
Na temelju vize za kratkotrajni boravak državljanin treće zemlje ne može raditi na području Republike Hrvatske.
Vrste viza za kratkotrajni boravak su:
• zrakoplovno-tranzitna viza (viza A)
• kratkotrajna viza (viza C).
Vize izdaju diplomatske misije, odnosno konzularni uredi Republike Hrvatske u inozemstvu, a može je izdati i diplomatska misija, odnosno konzularni ured druge države s kojom je Republika Hrvatska sklopila ugovor o zastupanju u izdavanju viza. Zahtjev za izdavanje vize za kratkotrajni boravak podnosi se na propisanom obrascu u pravilu najranije šest mjeseci te najkasnije 15 kalendarskih dana prije početka namjeravanoga putovanja.
O zahtjevu za izdavanje vize za kratkotrajni boravak koji je dopušten odlučuje se u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.
Od državljanina treće zemlje koji dolazi u privatni ili poslovni posjet fizičkoj ili pravnoj osobi u Republici Hrvatskoj može se zatražiti da priloži jamstveno pismo i/ili drugi dokaz da će ta fizička ili pravna osoba snositi troškove njegova boravka u Republici Hrvatskoj, uključujući i troškove smještaja i uzdržavanja te troškove napuštanja Republike Hrvatske.
Državljanin treće zemlje koji podnosi zahtjev za izdavanje kratkotrajne vize dužan je dokazati da ima odgovarajuće i valjano putno zdravstveno osiguranje, a u slučaju višekratnog ulaska i potpisanu izjavu o obvezi posjedovanja putnog zdravstvenog osiguranja za kasnije posjete.
Produljenu kratkotrajnu vizu na zahtjev državljanina treće zemlje izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova putem policijske uprave odnosno policijske postaje. Prije produljenja izdane kratkotrajne vize policijska uprava odnosno policijska postaja dužna je zatražiti prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova, koje o zahtjevu odlučuje u roku od sedam dana. Prije davanja suglasnosti Ministarstvo unutarnjih poslova dužno je zatražiti mišljenja ministarstva nadležnog za vanjske poslove i Sigurnosno-obavještajne agencije koja su obvezujuća.
Rok valjanosti kratkotrajne vize i/ili trajanje boravka odobrenog na temelju izdane kratkotrajne vize može se produljiti ako Ministarstvo unutarnjih poslova smatra da je nositelj kratkotrajne vize dostavio dokaz o:
1. višoj sili ili humanitarnim razlozima koji ga sprječavaju u napuštanju područja Republike Hrvatske prije isteka roka valjanosti ili trajanja boravka odobrenog vizom, ili
2. postojanju ozbiljnih osobnih razloga koji opravdavaju produljenje roka valjanosti ili trajanja boravka.
Dugotrajna viza je odobrenje za boravak na području Republike Hrvatske do 30 dana ako je državljaninu treće zemlje odobren privremeni boravak odnosno izdana dozvola za boravak i rad i ako mu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna kratkotrajna viza. Dugotrajna viza izdaje se državljaninu treće zemlje za jedan ili više ulazaka, a izdaje se na razdoblje koje ne može biti dulje od šest mjeseci.
Dugotrajnu vizu izdaje diplomatska misija odnosno konzularni ured Republike Hrvatske, uz prethodno pribavljenu suglasnost ministarstva nadležnog za vanjske poslove.
